| 2008-11-26 00:00:00 TERENSKA NASTAVA u Parku prirode Medvednica
Početkom listopada 5. razred je prisustvovao TERENSKOJ NASTAVI u Parku prirode Medvednica.
Najprije su je zakazali za kraj rujna, no zbog kiše i hladnog vremena morali su je odgoditi. Prekrasan listopadski dan bio je čvrst dokaz da su to dobro procijenili.
Fotografije s prezentacije terenske nastave možete pogledati u Foto-galeriji Radosni, jako uzbuđeni i prije svega poslušni i pristojni, krenuli smo autobusima prema Medvednici. Mnogim od nas bio je to prvi takav pothvat u životu jer do sada nismo imali priliku upoznati PLANINU LJEPOTICU koja leži samo nešto više od dvadeset kilometara od našeg grada. Prilično uzbudljivo i pomalo avanturistički izgledao je naš uspon-doduše odradili smo ga u autobusima, ali pomalo nam se zavrtilo u glavi od silnih zavoja. Plaća za mučninu koju su neki od nas osjetili bio je prekrasan pogled u koju god stranu smo poželjeli-ako smo pogled usmjerili prema šumi ona nas je nagradila pravim jesenskim prizorima. Ako smo pogledali iza sebe vidjeli smo naš BELI ZAGREB GRAD kako mirno živi drugi radni dan tog tjedna. Bio je naime utorak. Od tamo smo mogli samo zamišljati gdje je naše Turopolje i u njegovu srcu naša Velika Gorica. Već pri uspinjanju mogli smo se uvjeriti, sad iz prve ruke da je BUKOVA ŠUMA- SJENOVITA ŠUMA; da u njoj pogled seže jako daleko jer nema osobito razvijen sloj grmlja i sloj prizemnih biljaka. Pogledajte sliku, uvjerit ćete se i sami. Autobus nas je iskrcao kod planinarskog doma Grafičar. Tu su nas dočekali djelatnici parka. Podijelili smo se u grupe i krenuli u otkrivanje. Dio je nas “pročešljavao” bukovu šumu i “sve živo” u njoj. Mislimo da nećemo zaboraviti što znači da bukva ima glatku i sivu koru te da njen plod bukvica ima bodljikavi ovoj... Bilo ih je puno pod našim nogama.. Nismo ih mogli promašiti. Drugi dio boravio je za to vrijeme u RUDNIKU ZRINSKI. Tko bi samo mogao i pomisliti da se na Medvednici rudarilo. Vjerujte da je, i to jako se mučilo za svega nekoliko kilograma srebra koje se nalazilo u mineralu OLOVNOM SJAJNIKU, koji je dio rude GALENITA. Oduševili su nas snimljeni dijalozi koji su oponašali razgovore marljivih i mukotrpnih rudara. A tek njihova prozivka.... Što reći kad vam u niskom rudarskom hodniku nad glavom proleti i pokoji šišmiš koji se preplašio hladnog rujna i već odlučio umiroviti se i pripremati za zimsko mirovanje. Nije imao sreće jer nije znao da stižu velikogorički šestaši. Naša cika i smjeh ipak su ga probudili. Nakon što smo vidjeli bukovu šumu i rudnik, malo smo odmorili i krenuli prema novom cilju. To je bila ŠPILJA VETERNICA. Usput smo pogledom okrznuli Medvedgrad. Profesorica iz povijesti sve nam je temeljito objasnila kako to izgledaju srednjevjekovne utvrde,a naši vodiči su bili izvor novih informacija. Spuštajući se Pantovčakom vidjeli smo puno zanimljivih zdanja od kojih je jedno i Ured predsjednika naše države. Cilj je bio zapadni obronci Medvednice- Ponikve. Tu smo se zaustavili i ušli u tipičnu HRASTOVU ŠUMU koja je bogata svakovrsnim raslinjem što u sloju grmlja a što u sloju prizemnih biljaka. Pretpostavljate da je razlog u tome što puno više svijetla dopire do njenog tla. Pješačili smo dobrih sat vremena, prolazeći pored stabala pitomog kestena, graba, grmova lijeske, mahovina, paprati. Niti gljive nisu bile rijetke. Znali smo dobro da ih ne smijemo dirati jer smo dobro upamtili onu “SVE SU GLJIVE JESTIVE, NO NEKE OD NJIH SAMO JEDNOM!”. Gujavice, puževi, pokoja ptičica koju smo čuli, kukci koji su marljivo odrađivali svoje poslove bili su dokaz da je KONTINENTALNA LISTOPADNA ŠUMA uistinu jedna živa zajednica. Planinarski dom Glavica bio je mjsto gdje je jedna grupa zastala da se odmori, a druga je nastavila spuštanje prema špilji Veternici. Što reći za špilju koja je pravi geomorfološki fenomen. Osjećali smo se kao INDIANA JONES provlačeći se i saginjući na mjestima gdje su prolazi bili otežani. Vidjeti kosti špiljskog medvjeda, pogledom dodirivati špiljske ukrase... Od sve te ljepote zastajao nam je dah i u mnogima se rodila trenutna odluka da želimo postati speleolozi. Spuštanje prema autobusu, uz već pomalo bolne noge ali dobro raspoloženje nije bio kraj. Tu smo se još i naigrali-što nogometa, što svega drugog što nam je palo na pamet. Materijal koji smo sakupili i propisno herbarizirali nalazi se oko vas. Svaka biljka ima svoje osobne podatke: ime na latinskom i hrvatskom jeziku, stanište, lokalitet gdje je sabrana te ime onoga tko ju je sabrao. Po povratku u razred uslijedila je analiza onoga što smo na Medvednici vidjeli i naučili. Izložili smo vam i papire na kojima su grupe prikazale analizu svoga rada. Tu su knjižice u koje smo, po dogovoru s profesoricom likovne kultutre , ucrtali na samom terenu a kod kuće doradili -sve što nas se dojmilo. |
| Osnovna škola Eugena Kumičića Velika Gorica |